|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ako imate ikakve lude želje nešto mi javiti, jednostavno se dopisivati ili nešto treće, javite se na moj e-mail:
rebell_rose_petal@net.hr
Nick
Rebell Rose Petal
B'Day
04.08.1992.
Hometown
Split
Look
visoka, tamnoputa, smeđokosa, smeđooka, naočale
Stil
nedefiniran, iako volim šminkersko-rockerski đir
Boje
plava, crvena, crna
Love Status
Free like a bird...
Serije koje pratim i koje sam pratila
Simpsoni (legendaran crtić)
Bračne vode (Bundyjevi 4-ever)
Prison Break (Wentworth Miller 
)
Stargate Atlantis
Battlestar Gallactica (best motherfracking SF)
Heroes
Supernatural
Nip/Tuck
Invasion
Rome
Eureka
4400
Dr. House
Joan Of Arcadia
Zabranjena Ljubav (iako baš ne u zadnje vrime)
Kompjuterske igrice
The Sims 1, 2 i svi dodaci
The Longest Journey
TLJ 2 : Dreamfall
Prince Of Persia 1,2,3
Rayman - Raving Rabbids
Monkey Island 1,2,3,4
Cosmopolitan Makeover (ipak sam ja žensko 
)
Hobbiji
Pjevanje, plesanje, surfanje i igranje na komp, spavanje...
Celebrity VIPs & groups koje trenutno naj slušam
Shakira
Joss Stone
Beyonce Knowles
Christina Aguilera
Avril Lavigne
Evanescence
Killers
Rihanna
Alicia Keys
Gwen Stefani
Norah Jones
Sugababes
Ciara
Fergie
Nelly Furtado
Pink
Pussycat Dolls
Fall Out Boy
Akon
Green Day
U2
Foo Fighters
Katie Melua
Mika
Moj kvart
Po prilozenom bi mogli zakljuciti kako sam ja komplicirana osoba, sto je i istina, ali ja sam ipak samo jos jedan pubertetlija koji pokusava izgubiti vrijeme preko trenutno najdostupnije zabave... 
| R | Rare |
| E | Enjoyable |
| B | Brutal |
| E | Emotional |
| L | Loving |
| L | Loud |
| R | Rich |
| O | Old |
| S | Serious |
| E | Exhausting |
| P | Peaceful |
| E | Emotional |
| T | Tame |
| A | Awesome |
| L | Luscious |
Blog.hr
irmo blog
ddadd blog
muzikologija blog
mp3 download
sims 2 mesh download
KATE NASH - FOUNDATIONS
Thursday night,
everythings fine,
Except you've got that look in your eyes,
when i'm Telling a story
and you find it boring, your thinking of something to say.
You'll go along with it then drop it
And humiliate me, infront of our friends.
Then i'll use that voice what you find annoyin'
And say something like
"intelligent input darlin' why don't you just have another beer then?"
Then you call me a bitch
and everyone we're with will be embarresed,
and i won't give a shit.
My fingertips are holding onto the
cracks in our foundation,
and i know that i should let go,
but i can't.
And everytime we fight i know its not right,
everytime that your upset and i smile
i know i should forget, but i can't.
You said "i must eat so many lemons,
'cause i am so bitter."
I said "i'd rather be with your friends, mate,
cause they are much fitter"
Yes it was childish
and you got agressive
and i must admitt that i was a bit scared,
but it gives me thrills to wind you up.
My fingertips are holding onto the
Cracks in our foundation,
and i know that i should let go,
but i can't.
And everytime we fight,
i know its not right,
every time that your upset and i smile,
i know i should forget,
but i can't.
Your face is pasty,
'Cause youve gone and got so wasted,
what a suprise,
don't want to look at your face,
'cause its making me sick.
You've gone and got sick on my trainers,
I only got these Yesterday.
Oh my gosh, i cannot be botherd with this.
Well i'll leave you there till the mornin',
and I perpously wont turn the heating on
and dear God, i hope i'm not stuck with this one.
My fingertips are holding onto the
Cracks in our foundation,
and i know that i should let go,
but i can't.
And everytime we fight,
I know its not right,
every time that your upset and I smile,
I know I should forget,
but I can't.
And every time we fight I know it's not right,
every time that you're upset and I smile.
I know I should forget, but I can't.
[x2]
LEONA LEWIS - BLEEDING LOVE
Closed off from love
I didn’t need the pain
Once or twice was enough
And it was all in vain
Time starts to pass
Before you know it you’re frozen
But something happened
For the very first time with you
My heart melts into the ground
Found something true
And everyone’s looking round
Thinking I’m going crazy
But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open
Trying hard not to hear
But they talk so loud
Their piercing sounds fill my ears
Try to fill me with doubt
Yet I know that the goal
Is to keep me from falling
But nothing’s greater
Than the rush that comes with your embrace
And in this world of loneliness
I see your face
Yet everyone around me
Thinks that I’m going crazy, maybe, maybe
But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open
And it’s draining all of me
Oh they find it hard to believe
I’ll be wearing these scars
For everyone to see
I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
ALICIA KEYS - TELL YOU SOMETHING (NANA'S REPRISE)
Get so caught up everyday
Tryin' to keep it all together
While the time just slips away
See I know nothing last forever
Imagine there was no tomorrow
Imagine that I couldn't see your face
There'll be no limit to my sorrow
So all I can say...
I wanna tell you something
Give you somethin, show you in so many ways
Cuz it would all mean nuthin, If I don't say something
Before it all blows away
Don't wanna wait to bring you flowers
Waist another hour, let alone another day
I'm gonna tell you something
Show you something, won't wait till it's too late
I can't wait, I can't wait, I won't wait, I don't wanna wait
Repeat
I won't wait 'till it's too late
Just a simple conversation
Just a moment is all it takes (yeah)
I wanna be there just to listen (I wanna be here)
And I don't wanna hesitate
Imagine there was no tomorrow
Imagine that I couldn't see your face
There'll be no limit to my sorrow
'Cause there is nothin that could fill that space
Or that i put it off for too long
I didnt say all that I had to say
I wanna take the time to right the wrong before we get to that place
I wanna tell you something
Give you somethin, show you in so many ways
Cuz it would all mean nuthin, If I don't say something
Before it all blows away
Don't wanna wait to bring you flowers
Waist another hour, let alone another day
I'm gonna tell you something
Show you something, won't wait till it's too late
(Brigde)
Just lean on my shoulder
It's not over till its over
Don't worry 'bout it
Cause im gonna make sure our bond gets stronger (yeah)
I dont wanna until the storm if somethings wrong
and now you're gone and I can't find ya
I wanna tell you something
Give you somethin, show you in so many ways
Cuz it would all mean nuthin, If I don't say something
Before it all blows away
Don't wanna wait to bring you flowers
Waist another hour, let alone another day
I'm gonna tell you something
Show you something, won't wait till it's too late
Repeat
I can't wait, I cant wait, I won't wait, I don't wanna wait
repeat 3x
FALL OUT BOY - TAKE OVER, THE BREAKS OVER
Baby, seasons change but people don't
And I'll always be waiting in the back room
I'm boring but overcompensate with
Headlines and flash, flash, flash photography
But don't pretend you ever forgot about me
Don't pretend you ever forgot about me
Wouldn't you rather be a widow than a divorcée?
Style your wake for fashion magazines
Widow or a divorcée?
Don't pretend, d-d-d-don't pretend
We don't fight fair
We don't fight fair
They say your head can be a prison
Then these are just conjugal visits
People will dissect us 'till
This doesn't mean a thing anymore
Don't pretend you ever forgot about me
Don't pretend you ever forgot about me
Wouldn't you rather be a widow than a divorcée?
Style your wake for fashion magazines, ohhh
Widow or a divorcée?
Don't pretend, d-d-d-don't pretend
We do it in the dark with smiles on our faces
We're dropped and well concealed in secret places, woah
We do it in the dark with smiles on our faces
We're dropped and well concealed in secret places
We don't fight fair
We don't fight fair
We don't fight fair
We don't fight fair
We don't fight fair
We do it in the dark with smiles on our faces
We're dropped and well concealed in secret places, woah
We do it in the dark with smiles on our faces
We're dropped and well concealed in secret places
We don't fight fair
With smiles on our faces
We're dropped and well concealed in secret places
We don't fight fair
(Don't pretend you ever forgot about me)
We don't fight fair
(Don't pretend you ever forgot about me)
We don't fight fair
KATIE MELUA - ALL IN MY HEAD
Every night we fall into bed,
But it's all in my head.
Every night we fall in a heap,
And you kiss me to sleep.
And baby all the sleepy things you say,
Blow me away.
Till the next day,
When I find what we did and we said,
Was all in my head.
Every night you whisper to me,
This always will be.
Every night you smooth down my hair,
But you're not really there.
And darling it seems as if we know,
Our love will grow.
And then the next day,
I find what we did and we said,
It was all in my head.
Drowsy, drinking,
I keep thinking,
We're not far apart.
Scared of waking,
Lonely, aching,
Just me and my hopeless heart.
Sleeping soundly,
Your arms around me.
Through the night we cruise,
Then I find it's in my mind,
That you stroke away my blues.
Every night we fall into bed,
But it's all in my head.
Every night we fall in a heap,
And you kiss me to sleep.
And baby all the sleepy things you say,
Blow me away.
Till the next day,
When I find what we did and we said,
It was all in my head.
It was all in my head.
It was all in my head
BSG THEME
Iako nije pjesma, slušam je svaki put kad gledam uvodnu špicu Battlestar Galactice. To je zapravo Gayatry mantra, jedna od najpoznatijih u Hinduizmu, uz Om.
Om bhoor bhuva suvah
Tat savitur vareNyam
Bhargo devasya dheemahi
Dhiyo yo nah prachodayaat
I prijevod na engleski...
May we attain that excellent glory of Savitr the God
So may he stimulate our prayers
Wow... Napokon! Bar malo doze one droge na koju sam teško navučena, zvana Battlestar Galactica... 
Odmah na početku upozorenje, ako niste gledali, a ne volite spoilere, rađe nemojte čitati dalje...
Čim se radi o BSG-u, ne može biti loše. Doduše, bilo je izvrsno, i nevjerojatno ugodno spojilo prošlost, sadašnjost i budućnost. Popunilo ona razdoblja Pegasusa koja nam, po meni, nisu bila skroz razjašnjena, a pogotovo mi je pomogla da shvatim postupke Cainice, koje ne odobravam, ali su mi napokon jasnije.
Da napokon počnem kako treba...
Napokon shvaćam i zašto su tu dvostruku epizodu nazvali "Razor" (Oštrica, Žilet). Ona nam pokazuje kako u ratu nestaje demokracija, osjećaji i ost., a svi ljudi postaju upravo to; oštri, nemilosrdni i spremni na izvanredne odluke. No ono važno za istaknuti je da se napokon vidi pozitivan utjecaj Roslinice na Adamu starijeg, jer mu je baš ona svojim odlukama i prijedlozima pomogla da ne postane nemilosrdan i prijeđe tu tanku granicu između rata i masakra koju je upravo Cainica tako lako prešišala. Civilna i vojna vlast se ne smiju mješati, nego razumno surađivati. I točka.
Cijeli je filmić flashback, koji je i sam pun flashbacka (bolje ćete me razumjeti kad pogledate). Priča započinje trenutkom kad Lee nakon smrti Cainice postaje Commander Pegasusa... Te odabire za svog XO-a Kendru Shaw, bivšu desnu ruku nedavno umrle Cainice.
Flashback.
Kendra je došla na Pegasus prije samog početka napada... Odmah izbrušena od strane (pogodite koga? 
) Cainice. Ona ju je s vremenom tako izmučila da bude okrutna, da ne razmišlja prije nijedne odluke i da automatski izvrši svaku zapovijed... I napad je počeo. Teško oštećen brod Pegasus, u ogromnim gubicima, naizgled sam nakon što je u očaju skočio na nepoznate koordinate... Sami i izgubljeni. Ma jok. Uskoro nailaze na civilne brodove. E sad dolazimo do zanimljivog dijela. Cainica svom XO-u naredi da pošalje naoružane ljude na svaki civilni brod i da ga doslovno "ogole" i uzmu sve vrijedno, plus neke ljude, a ako ne budu pristali na to, da strijeljaju čitave obitelji onih pojedinaca koji ne budu htjeli napustiti svoj brod i otići na Pegasus. Kad njezin XO nije htio poslušati... BANG! 
Metak u glavu. I eto odmah kreće na sljedećeg čovjeka kojeg imenuje XO-om, i koji, bojeći se za vlastiti život, šalje marince na prvi civilni brod, u pratnji naše Kendre. Ona, nakon očekivane pobune, prva povuče okidač i nastrelja obitelj jednog "odabranog" koji se treba otpremiti na Pegasus, nakon čega se pokrene domino-efekt. To je to... Sad se daleko prešla granica humanosti koja je jedino što nas razlikuje od Cylonaca. To je jedna od glavnih poruka filma - što nas čini ljudima, i dokle se može ići u izvanrednim situacijama...
U priču su vezali i Ginu, onu što ju je kasnije spasio Baltar, Cylonku Six koja je bila (vjerovali ili ne!) u homoseksualnoj vezi s Cainicom, a kad je ova saznala da je ova toster, bila je užasno nemilosrdna, kao da je njena ljubavnica smeće, te naredila da se ne određuje granica kad se je bude ispitivalo; neka bude ranjena, izgažena, ponižena (baš kako se i sama Cainica osjećala)... That sucks. 
Usporedno sa svom grubosti koju je Cainica pokazala, ona je ipak s druge strane ljudsko biće, pogođeno svime što se događa oko nje, ali u nemogućnosti da to iskaže, jer mora biti Admiral, snažni vođa koji ne pokazuje slabosti.
Out of flashback.
Kendra je vidno istraumatizirana svim prošlim događajima, pa se tu i tamo drogira. Ah, zar je to uopće čudno? Jadna mala. 
Ali svejedno, kao pravo Cainino nasljeđe, ne gubi svoju oštrinu... Tu i tamo se zavadi s Starbuck...
Lee isplanira misiju na jedan Cylonski brod... Gdje se treba aktivirati bombica i pobjeći. Tamo, uz ostale, kreću i Kendra i Starbuck (koje nema puno u filmu ali svojim humorističnim sarkazmom začini svaku situaciju). Kad se plan izjalovi, i mnogi su ranjeni, a i Kendra, Lee naredi Starbuck samoubilačku misiju; da ostane, otpremi druge i ručno aktivira bombu. 
Lee??? Onaj isti Lee, koji nedugo nakon toga izjavljuje vječnu ljubav prema svojoj Kari, tako olako i hladnokrvno joj poruči da ode i raznese se samo radi jedne Cylonske zvijezde? 
Napokon shvaćam Karinu odluku da napusti vojsku i smjesti se na New Caprici nedugo nakon što joj ju je najbolji frend (i ne samo to, hehe ) u cijelom svijetu otkucao. To je, uz onaj trenutak kad je Cainica upucala XO-a, bio najstrašniji i najupečatljiviji trenutak filma... S tim da je bio malčicu lakši, jer je jasno da je na kraju Kara ipak živa... Ili ne? 
A njegov otac, Adama stariji, koji na Karu gleda kao na svoju kći, samo stoji kraj njega i pusti ga da donese tu strašnu odluku? Not so clear. Ali Kendra, koja mi do sad, da priznam, i nije bila baš draga, nasilno se "ponudi" da ostane umjesto 'Buckice, iako se Kara bila pomirila s svojom sudbinom. Yay!
New flashback.
Pred kraj prvog Cylonskog rata, u kojem je sudjelovao mladi "Husker", odnosno Adama stariji. Razjašnjavaju nam kako je došlo do humanoidnih tostera. Tako što su Cylonci eksperimentirali na ljudima i od njih stvarali Hybride. Odvratno! A Husker je svemu tome posvjedočio.
Out of new flashback.
Prije nego što se raznese, Kendra nailazi na jezivog Cylonskog Hybrida, jednog od prvih, kojeg Cylonci smatraju za svog Boga. I on joj kaže ovo:
Kara Thrace will lead the human race to its end. She is the herald of the apocalypse, the harbinger of death. They must not follow her.
Creepy. Vevy Ceeeeeeeeeeeepy. I sad se Kendra javlja Leeju u nadi da mu poruči sljedeće, a onda se veza prekine baš u ključnom trenutku. Hah. Baš zgodno. 
I onda Bum, Bang, Bum... Bye, bye Cylon Star. Bye Kendra.
Natrag na Galacticu. More angst. Lee se trudi biti ležeran s Karom, ali se ipak vidi da ga bodu svoji postupci, u kojima se potpuno približio Cainici. A Starbuck mu sarkastično spominje kako je morala preživjeti, ima ona posebnu sudbinu prognoziranu od strane Cylonaca. Ženska ni ne zna koliko je u pravu.
Na kraju: toliko puno pitanja, toliko malo odgovora, TOLIKO PUNO DANI DO OŽUJKA! 
Komentirajte... Čini mi se da ima tako malo fanova BSG-a u Hrvatskoj da me to rastužuje... 
Kod mene ništa novo... Niti zanimljivo... Osim učenja gradiva preko glave... Booooriiing...
Saznala sam da će se u Americi uskoro naći Battlestar Galactica Comic... Moraju nekako zaradit lovu u sušnim međurazdobljima... 
Na netu se može naći par stranica, evo na svjetlo dana, pa sami procjenite... Ja osobno nisam baš oduševljena... Pogotovo Karom... Jako slabo dočarana, i iznutra i izvana... Vaša kritika u komentarima poželjna...
Ja sam jedna čudna beštija. Totalno. Jel se VAMA ikad dogodilo da često sanjate budućnost?
Ozbiljno, ja sam se počela plašit sama sebe. Jednom sam bila srela jednu žensku koja sanja budućnost (prije par godina) i da van pravo kažem, nisam joj baš vjerovala... A sad se ista stvar počela događat meni!
Počelo je s nekim manje važnim događajima, ala što će se dogodit u školi, što će mi reć neko u obitelji itd... A završilo je nećim naprosto nevjerovatnim! Naime, prije par dana sanjala sam da će negdje u središtu Amerike biti ogromna nesreća, da će gorjeti... I jučer u vijestima... Kalifornija u plamenu! 
Gotovo milijun stanovnika južne Kalifornije izbjeglo je u utorak pred šumskim požarima koji su se, nošeni jakim vjetrom, pretvorili u vatreni pakao koji je zahvatio područje veće od 1500 četvornih kilometara... Guverner Kalifornije Arnold Schwarzenegger proglasio je izvanredno stanje u sedam okruga, a predsjednik SAD-a George W. Bush u utorak je objavio odluku da se u te okruge uputi federalna pomoć za elementarne nepogode...
Ne mogu vjerovat da sam ovo uopće priznala ikome, makar na blogu...
Pozdrav od RRP...
Btw. Ako ste doživjeli nešto slično, napišite... Ohrabrite me da ne mislim da sam luda... 
Kupim vam ja nove tenisice. Kao i obično, okrenula sam se head over heals prije nego što sam našla uopće svoj broj, a kamoli još i neki lijepi i ugodni model u kojemu moja noga ne izgleda kao klaunovska.
Vodim vam ja razgovor sa prijateljima, koji je išao otprilike ovako...
"Ajme što sam se ubila dok sam našla tenisice... one stare su mi se raspale... a tko će nać broj 42!"
Svi prijatelji klimaju glavom iako nemaju pojma o čemu pričam, njihove noge stanu u Barbie cipelice... 
"Morat ću vam ih pokazat... Neka su dobra marka!"
E sad su se svi već nagnuli put naprijed i ne glume više da me slušaju, već su zaista u isčekivanju, koju li sam to marku kupila?
I sad meni mozak stane... A kako se ono zove?
"Nije Addidas? Lotto? Converse? Prince?"
Nabrajali su i nabrajali, a ja nikako da se sjetim.
"Nije... Znate onu što izgleda kao viđeno ilitiga kvačica?"
"MISLIŠ NIKE?" 
Ne moram vam ni reč koji smijeh je nastao... A ja sam još jedanput dokazala da su markice i RRP dva planeta!
Pozdav od mene...
Rebell Rose Petal Weekly Vas obavještava da se pazite! One dolaze!!!... Zauzimaju nam mjesta u autobusima, guraju se svojim velikim trbusima, a neke čak i vuku svoju mlađa derišta koja cmizdre i potežu mamice za rukav... Brrr...
A sad ozbiljno... U zadnjih par mjeseci zbilja je najezda trudnih žena... Ne bi da smo Battlestar Galactica (oko 40.000 ljudi na rubu ekstinkicije) pa da se hitro moramo baciti na rađenje dice zbog opstanka!
Gdje god se okrenem, eto ti jedne... već sam ih prestala brojati. Ne samo u pravom životu običnih ljudi, već i slavnih... Sve su sretne jer su napokon trudne... Xtina, J.Lo... Dalje da ne nabrajam... Što se to događa?!?
Mislim da da ovako nastavimo na svijetu neće više bit dovoljno mjesta za ljude... Možda se napokon preselimo na Mjesec... 
Ima jedan zanimljiv filmić koji bi mogli pogledat, "Idiocracy"... Iako je komedija, bacio me na razmišljanje...
Jedan potpuno običan tip se u sadašnjosti zamrzne u neku komoru radi istraživanja... U dalekoj budoćnosti... Komora se otvara... I on shvaća da je svijet potpuno otišao na kvasinu... Svi su totalno glupi, a on ispada najpametniji na svijetu... Evo što bi se po filmu moglo dogoditi...
Dvoje jako inteligentnih ljudi su, kako su karijerno orijentirani, prezauzeti da bi imali dijete... Na kraju ostare i jedan od njih odapne ili žena uđe u menopauzu, a nikad ne imaju dite. I inteligencija ide u koš...
S druge strane, neki seljo i seljanka (IQ 90) naprave obitelj od 20 djece (ne uključujući afere) koja se i dalje množe i množe... I eto vam budućnosti u kojoj bi svaki od vas bio Einstein!
To je sve od mene trenutno, ljudi moji, a vi se potrudite s tim komentarima... Dani kad sam imala bar 20 komentara čine se tako daleka prošlost... Ljudi, ja se hranim njima! 
Pozdrav od RRP 
Još ne mogu vjerovati. Totalno sam ošamućena ovom vješću. Kad sam u školi čula za to, mislila sam da me zezaju. No, to je doista tužna istina i dokaz da smrt ne zaobilazi ni mlade ni slavne, a ni dobre duše. Dvadesetšestogodišnji makedonski pjevač doista više nije među nama. Izlazi njegov novi i ujedno posljednji album...
Mislim da je red da mu i ja odam počast, pa objavljujem podatke o omom izvrsnom glazbeniku velika srca i o nesreći...
Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Njegova je glazbena karijera započela je 1996. godine kada je pobijedio na festivalu „Melfest“. 1998. godine sudjelovao je u makedonskom nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom „Ostani do kraja“. 1999. godine objavljuje svoj prvi album „Nekade vo nokta“. Iste godine na Skopje festivalu osvaja prvu nagradu publike s pjesmom „Tvoji poljupci na mojoj bijeloj košulji“, a na ljeto održava prvi samostalni koncert u Skopju. U lipnju 2000. objavljuje novi album - „Sinot Božji“. 2001. godine na Podgorica Festivalu osvaja 2. mjesto sa pjesmom „Nemir“, a u ožujku 2001. u Skopju održava 5 zaredom rasprodanih koncerata. U listopadu 2002., objavljuje treći album „Ako me pogledaš u oči“, a u studenom 2002. kreće na prvu veliku turneju. 2003. pobjeđuje na velikom festivalu Beovizija s pjesmom „Čija si“ koja postaje veliki hit, a Toše kreće graditi međunarodnu karijeru. Iste godine pobjeđuje na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije. 2004. u Turskoj predstavlja Makedoniju sa pjesmom „Life“. Godine 2004. objavljuje album „Dan za nas“, četvrti po redu i prvi za teritorij Hrvatske i Slovenije, a 2005. Godine objavljuje hit album „Pratim te“, 2006. godine slijedi album „Božilak“ na kojem interpretira tradicionalne makedonske pjesme. U kolovozu 2007. Toše Proeski objavljuje svoj aktualni album „Igra bez granica“ koji već po objavi kritičari u Hrvatskoj nazivaju albumom godine.
Posljednji veliki koncert Toše Proeski održao je u Skopju 5.10.2007. godine na gradskom stadionu.
Hrvatska publika Tošu Proeskog pamtit će ga po čitavom nizu iznimno popularnih pjesama, a s pjesmom „Veži me za sebe“, ove je godine osvojio Grand Prix 11. Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru. Toše je hrvatsku publiku posebno oduševio pjesmom „Srce nije kamen“, najemitiranijom pjesmom hrvatskog radijskog etera za 2006. godinu, a srca slušatelja od 7 do 77 definitivno je osvojio svojom posljednjom grandioznom pjesmom „Igra bez granica“.
U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 16.10.2007. u blizini Nove Gradiške, smrtno je stradao glazbeni velikan Toše Proeski (26). Toše Proeski nažalost je podlegao je teškim ozljedama, a vozač automobila i menadžerica Ljiljana Petrović zadobili su teže ozljede. „Pjevač anđeoskog glasa“ iz Makedonije, kako su ga s dobrim razlogom često oslovljavali obožavatelji i kritičari širom regije, postao je jedan od najpopularnijih izvođača s prostora bivše Jugoslavije, a s aktualnim albumom „Igra bez granica“ u rekordnom je roku dostigao Zlatnu nakladu. Toše Proeski svoju je popularnost stekao ne samo iznimnim vokalnim sposobnostima, već i svojom beskrajnom humanošću. Kao jedan od UNICEF-ovih ambasadora, snimio je pjesmu „This World“ za potrebe humanitarnih akcija za pomoć djeci, a iz godine u godinu, kako je njegova popularnost rasla, održavao je sve više humanitarnih koncerata. Djelovao je humanitarno gdje god je zatrebalo, bilo da se radilo o akcijama za djecu s posebnim potrebama, unapređenju obrazovnih mogućnosti djece širom Makedonije ili pak konkretnim akcijama za pomoć siromašnima. Toše Proeski zauvijek ostaje u našim srcima – pjesmom i svojim dobrim djelima i nesebičnim davanjima. Njegov prerani odlazak ostavlja u našim životima ogromnu prazninu, ali i neizbrisiv trag u našim srcima i na glazbenom nebu širom regije.
POČIVAJ U MIRU, TOŠE.
Mislim da je došlo vrijeme za još jedan post. Iako opet nemam nešto inspiracije. Ova gimnazija cijedi sav život iz mene.
Danas napokon idem vidit u grad onaj Joker šta se otvorio. (Ali pazite: to se ne čita Džoker, nego Joker! 
)
Još tri epizode Prison Breaka odgledane... Jedan glavni lik mrtav...
Počela sam nalikovat Robinsonu Cruiseu po svojoj frizuri: rasčupana, preduga i bez forme i oblika. Yep. Mislim da ću uspjeti toliko prestrašiti starce da će mi napokon dati da se ošišam. Nemam baš ideja za novu frizuru. Inače imam ovalnu facu, malo izduženiju (duže čelo i brada), ali i malo bucmastu u području obraza. Kosa mi seže do dva-tri prsta ispod ramena i nemam šiške (franzete ili kako ih zovete), nego samo ostatke od davnih prijašnjih koji mi dolaze sa svake strane lica do skoro brade. Ošišana je tako da je malo duža naprijed nego zada. Ravna je, gusta, ali tanka, brzo se masti (za što je i pubertet zaslužan ). Ne bih htjela ništa prekratko. Ima li tko ideju kako da se ošišam? Svaki komentar je dobrodošao. 
Ako ne znate objasniti, stavite neki link od slike koja pokazuje kakvu bi vi frizuru napravili na mom mjestu...
Btw. Isprobajem ovaj dizajn, nisam sigurna hoće li ostat... Što mislite?
Pozdrav od vaše RRP...
Kao i što naslov govori, ja sam napokon nakon jednog od najnapornijih tjedana ove školske godine dočekala vikend. I još koji! Produženi! Dan više za zafrackanciju i uživanje u kakvoj-takvoj besposlenosti. I gledanje prve dvije epizode četvrte sezone Stargate Atlantisa. Napokon!
Mrzim latinski. Ne, to ne bi bilo sasvim točno. Mrzim nastavnika iz latinskog. E to je već točnije. Onaj tip na speedu o kojem sam pričala prije par postova. Čini se da je moja intuicija bila pun pogodak.
On je nama u 3 tjedna objasnio kompletnu gramatiku latinskog jezika. Tri tjedna! Tri mother-fracking tjedna! Ako to nije ludo, ne znam što je. U drugim školama su nešto načeli grčko-rimsku (iliti antičku) mitologiju (koju ja obožavam), a mi udri odmah po konjugacijama, deklinacijama, stupnjevanjima i izgovorima. A danas sam napisala, blogeri i blogerice (i ostali readeri), najgori kontrolni u povijesti mojih kontrolnih (kojih nije bilo puno loših), iako sam jučer učila od osam do ponoći i ujutro se digla u pet da bi do šest ipo ponavljala. I dođem ja i sjednem u moju klupu, koje se činila jednaka električnoj stolici. Skoro sam se usrala kolika me panika uhvatila kad sam vidila kontrolni tako da sam doživila potpunu blokadu. Moje prije koje su učile svega 2-3 sata su napisale bolje od mene. Eto kako sam sretna. Kad je bog posipa ljude srećom, ja sam nosila kišobran. Samo mi ostaju obečavajući rezultati sljedećeg tjedna. Jedva čekam. Not. 
Moram napravit get together sa prijama iz osnovne škole. Čisto da se ispričamo i podijelimo iskustva i sočne pričice sa srednjoškolskih hodinka. 
U školi su uskoro audicije za mjuzikl. Jedva čekam. Obavezno se prijavljujem. Ako nešto dobro radim, onda dobro pjevam i plešem (iako su mi i crtanje i pisanje pjesama i priča jača strana - kako vidite, čisti umjetnički tip). Svi mi se dive glasu. A ja uživam. Godi mom egu. 
Kupila sam MP4. Moljkanje se isplatilo. Koštao je 470 kn, ima 2 giga, čita mp3, wma, waw, smv, jpg, bmp, pdf itd., ima neke igrice, radio... Da ga dalje ne opisujem, evo slika...
Za kraj, par smješnih BSG avatara (slobodno ih sejvajte, samo please let me know! u komentarima). They made my day.
Koja vam se najviše sviđa?
Pozdrav od RRP.
Znate onu, neko misli na tebe kada se poklope kazaljke na satu?
To su nama pričale naše mame i bake, a kako sada više nitko (uglavnom) nema analogne satove, kad nas se upita kol'ko je uri, posežemo za mobitelima, digitalnim napravama.
Sad neko misli na tebe ako ti s jedne i druge strane dvotočja piše isti broj. Po toj logici neko STALNO misli na mene.
Podignem ja mobitel prije par dana pitajući se koja je ura. 18:18? Vidi, koja slučajnost. Baš baza.
Ponovno se izgubim u vremenu i prostoru (that's me!) i tražim mobitel. 20:20? Koje su šanse?
Ali već u 22:22 eto mene podsvjesno ponovno za mobitelom... Već pomalo ludo.
I to ne bi bilo toliko čudno da me moj mobitel uporno danima priziva:“Otvori me RRP, vidi koliko je sati...“ baš u onaj trenutak kad se poklope kazaljke.
Pogotovo 23:23. Idi leć, kaže mi mater. Koliko je uri? 23:23. 23:23. 23:23. Postalo je taaako iritantno... 
Pa ljudi, da objasnim ovaj fenomen pozivam sve vas da mi kažete... Koliko je sati?
Ja san u prošlu srijedu dobila 1. epizodu 3. sezone Prison Breaka (ja se držim originala, za više detalja pročitajte prošli post), za kojom sam bila luda dok je trajala 1. i 2. sezona. Pogledavši novu epizodu, shvatila sam da sam se polako počela hladiti. Znate ono kao što su se Lost počeli razvlačiti pa su ljudi polako poodustajali? Baš tako. A i Battlestar Galactica je pomalo odgovorna što mi je nakon nje svaka serija druga serija postala puno lošija, pošto je ne mogu usporedit sa njom... ZNAM da sam luda za BSG-om i pomalo dosadna, ali ne mogu si pomoći. Toootalno sam hooked...
Ne želim spoilat puno, tako da ću se uglavnom zadržati kraja 2. sezone i samo malo odati... Ipak sam ja zločesta kad to hoću biti...
Michael, Sara i Lincoln se svi skupa, kao jedna velika happy family, nađoše u Panami. Sara donese sretnu vijest: Lincoln je oslobođen, a Michael će isto dobro proći. Kad ono stvori se onaj glupi žuti Bill Kim i zavrti pištoljem po njima, a Sara se snađe i napuca son of bitcha. Niiiice. Ima mala jaja.
Policija koju je Mahone unaprijed poslao stvori se i počne ih ganjat. Lincoln pobjegne, ali Sara i Michael nisu bili uspješni, a kad ih napokon ulove, naš Michaelangelo preuzme svu krivicu na sebe i završi u zatvoru SONA. E sad da se tu malo zadržimo.
Fox River se prema Soni čini kao Hilton hotel. U Soni su okupljeni najgori od najgorih. Prije par mjeseci su izazvali toliku pobunu da su svi stražari pobjegli i zatvor je postao samo-vladajuća ustanova, gdje je jedino ograničenje ne izlazak vani. Jedan crnjo vlada zatvorom, a drugi kupe mrvice.
Za ne falit, u ovom su se zatvoru našli svi stari "prijatelji": Scofield, T-Bag, Mahone i Bellick. Da mi je znat kako će oni profunkcijonirat?!?
U međuvremenu, Sara je nakon što je izašla iz policijske stanice (dala je iskaz i oslobođena je) misteriozno nestala pred Burrowsovim očima. Kasnije saznajemo što je bilo s njom, ali neće je bit par epizoda jer je rodila u 8. mjesecu pa je bila kratko na porodiljnom. Ima dosta novih likova, i muških i ženskih, i pozitivaca i negativaca, koji bi mogli postat dio stalne postave... Eto, da van ne otkrijem previše detalja, to bi bilo to o Prison Breaku. Davat ću još info-a kako bude dolazilo još epizoda.
Za kraj, evo jedna promotivna slika na koju sam naletila na netu... Enjoy...
PS. Uskoro bi trebala počet dobivat i 4. sezonu Stargate Atlantisa, pa će biti priče i o tome.
Pozdrav od vaše RRP... 
